Vještak (pitanja zaštite okoliša) pred Bavarskim Upravnim sudom München
Protiv odluke o uspostavljanja plana vlade Gornje Bavarske (1993.), koji je među više mogućih alternativa predvidio službeno rješenje koje je odbijeno od strane zaštitnika prirode, 48 tužilaca ulaže žalbu. Tužiocima u tom procesu nije bio cilj spriječiti potrebnu sponu između saveznog autoputa München-Nürnberg (BAB 9) i saveznog autoputa München-Stuttgart (BAB 8), već spriječiti jednu dodatnu trasu, Eschenrieder Spange, dio takozvanog službenog rješenja.
Po zadatku tužioca, koje su zastupali odvjetnici Deißler i kolege (München), trebalo je Bavarsku obavezati da započne formalno ispitivanje na ekološku neškodljivost, jer su sve ostale varijante procesa bile bolje po okoliš od službenog rješenja. Rad vještaka ograničavao se na pitanja zaštite okoliša, posebno zadovoljavajuće uzimanje u obzir faune. Sudu se mogao predočiti dokaz da su postojali veliki deficiti u ustanovljavanja stanja faune.
Presudom od 05.07. 1994. Bavarski upravni sud je uvažio žalbe i obavezao pokrajinu Bavarsku da nadoknadi formalno ispitivanje na ekološku neškodljivost.
Na žalost je Savezni upravni sud u Berlinu, u martu 1996. iz formalnih razloga ponovo poništio tu odluku, jer je naum urađen Obligacijom za spovođenje ispita o ekološkoj neškodljivosti. Djelomični uspjeh iz 1994. godine ipak je doveo do toga da su rezultati zahtijevanih ustanovljavanja stanja mogli biti dio planiranja realizacije, što je sa sobom nosilo razne popravke i nešto veći senzibilitet u sprovođenju.
Süddeutsche Zeitung 13.Juli 1994